full screen background image

KRAJ VELIKOG AMERIČKOG CARSTVA: Ruski ratni brodovi stigli na Filipine

--

Značajni američki kritičar međunarodne politike i lingvista, profesor Noam Čomski je mnogo puta tvrdio da je moć SAD-a opadala od kraja II svjetskog rata. Kako je Čomski izjavio, 1945. SAD je imala „bukvalno polovinu svjetskog bogatstva, kontrolisala cijelu zapadnu hemisferu, oba okeana i njihove suprotne obale.“

U tom kontekstu i u kontekstu SAD-ovog izazivanja rata u mnogim državama širom svijeta sa najnaprednijom vojnom tehnologijom na svijetu- teško je razumjeti kako se sve ovo dogodilo. Čomski ipak nije pogriješio.

Započinjući sa „gubitkom Kine“ četrdesetih, SAD je polako počela da gubi regije u Jugoistočnoj Aziji, što je dovelo do toga da Amerikanci brutalno lansiraju ratove na području Indokine.

Uništavajući Južni Vijetnam u teško kritikovanom Vijetnamskom ratu- koji je služio da zaustavi Vijetnam od osamostaljivanja i mogućeg uspostavljanja komunističkog režima- SAD su poslale poruku ostatku Indokine da će biti izbombardovani u zaborav, ukoliko pokušaju da se otrgnu euro- američkoj kontroli.

Ta strategija je tada funkcionisala jer je do ’65. svaka država imala vladara voljnog da se povinuje američkim međunarodnim interesima. Skorašnji razvoj događaja na području Azije, dokazuju da je takvo nasilničko diktatorstvo kratkog vijeka.

Uporedo sa tim, SAD su izgubile i južnu Ameriku.

Po Čomskom: „Svaka vojna baza u Južnoj Americi je otjerala SAD. Oni su pokušali da ponovo osvoje neke od njih ali bezuspješno.“

Tokom proteklih nekoliko decenija, SAD su takođe počele da gube i Bliski istok. Oni su podržali uspon Sadama Huseina ka vlasti i čak su podržali njegove agresije ka Iranu. Zatim je SAD okrenula Huseinu leđa, i napala Irak 1991. godine tokom Bušovog mandata.

Kao rezultat toga, SAD su naučile bitnu lekciju iz bombardovanja Iraka ranih devedesetih- da se Rusija neće miješati u interese Amerike na Bliskom istoku.

Bliski istok je tada bio zreo za preuzimanje sve do rata u Siriji. Ono što mnogi ne shvataju jeste da SAD ne bombarduje Bliski istok zbog svoje ogromne moći, već zbog njenog nedostatka na tom području.

Rusija je zamijenila SAD u ulozi sudije, porote i izvršioca tokom petogodišnjeg rata u Siriji, preuzimajući uspješno grad Alep od NATO-a i njegovih sljedbeničkih grupa.

Prednost Rusije na Bliskom istoku se proširila na cio svijet. Prošle godine u oktobru, SAD su i zvanično izgubile uticaj na Filipine. Iako su Filipini smatrani za integralne saveznike SAD-a ključne za protivljenje kineskog interesa u azijskom dijelu Pacifika, Filipini su se otvoreno i ponosno hvalili o svojim novim vezama sa Kinom i Rusijom.

Napad elektromagnetnim impulsom bi bio jedan od najbržih načina onesposobljavanja Amerike i zaustavljanja njene dominacije u svetskoj sferi. U današnje vrijeme, stotine hiljada ljudi bi voljelo da svjedoči tome.

Kako vrijeme prolazi, Filipini su ispunili svoje prijetnje. Ruski bojni brodovi su pristigli na teritoriju Filipina ove nedjelje. Po riječima filipinske mornarice, ovo je samo „prijateljska posjeta“ ali će se prilikom nje diskutovati o budućim udruženim vježbama.

Izveštaj iz ruskog medija “Sputnik News”, se usprotivio ovome navodeći da su brodovi tamo isključivo da bi započeli zajedničke vežbe sa Filipinima radi borbe sa morskom piraterijom i terorizmom.

„Države moraju načiniti izbor između saradnje sa Rusijom ili sa SAD-om,“ izjavio je ruski kontra-admiral Eduard Mikhailov prilikom govora u manilskoj luci. „Sa naše strane, možemo vam pružiti sve što vam treba. Sigurni smo da ćemo u budućnosti držati zajedničke vježbe. Možda samo u vidu manevrisanja, a možda samo u vidu korišćenja borbenih sistema, i tako dalje.“

Mikhailov je takođe ukazivao na činjenicu da će se okolne zemlje poput Kine i Malezije koordinisati sa budućim vježbama u narednih nekoliko godina. Rusija je takođe ponudila Filipinima veoma prefinjeno oružje, uključujući i avijaciju i podmornice.

Sjedinjene Države su se samo pomjerile u lijevo- Okružile su granice Rusije sa NATO trupama i raketama u kratkom roku. Prije ili kasnije će, SAD morati da prizna svoj stvaran pad na svjetskoj sceni i neće imati izbora osim da koordinira svoje globalne interese sa interesima Kine i Rusije.

Webtribune.rs

Komentari

Komentara




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *