full screen background image

NBA / Prokletstvo Portland Trail Blazersa koje je stiglo i Jusufa Nurkića

--

Portland Trail Blazersi su bez ikakve sumnje daleko najnesretnija NBA franšiza u historiji. Ako zanemarimo avionske nesreće u kojima su živote gubili kompletni sportski kolektivi, onda vjerovatno i najnesretnija sportska ekipa na čitavom svijetu.

Teško je i pobrojati sve stravične povrede koje su pogodile ovu franšizu iz Oregona. Franšizu koja bi vjerovatno imala puno više naslova prvaka i osvojenih pojedinačnih MVP titula da ih nije pratilo to, pa sada već možemo reći i prokletstvo s povredama. Sve je počelo upravo nakon što je osvojen prvi NBA naslov u historiji kluba. Predvođeni najboljim košarkašem u historiji kluba Blazersi su došli do titule 1977. godine.

Bill Walton

Bill Walton je bio najbolji centar svog doba i jedina zvijezda u toj ekipi Blazersa. Jedini je igrač u historiji tima koji je osvojio MVP nagradu i da nije bilo te užasne povrede stopala, pod svodovima Rose Gardena danas bi visilo još zastava sa šampionskim titulama. Naredne sezone Walton je proglašen MVP-jem, a u doigravanju protiv Seattle Supersonicsa doživio je povredu. Doktori su mu dali injekcije protiv bolova, doslovno ga natjerali da igra sa, kako će to kasnije rendgen pokazati – slomljenim stopalom. Bila je to posljednja utakmica za Portland, a Walton je u postsezoni tražio da bude tradeovan ističući neetičko liječenje od strane klupskih doktora.

Čitavu narednu sezonu je presjedio, a potom je tradeovan u San Diego Clipperse. Tu je više sjedio zbog povreda nego što je igrao. Ipak, sreća mu se osmjehnula 1986. godine. Postao je opet prvak sa Celticsima. Legendarna je rečenica Reda Auerbacha prilikom ljekarskog pregleda. Nakon što su doktori rekli da zbog njegovog stopala Waltonu ne mogu dati odobrenje da igra, Red se okrenuo prema ovom velikom čovjeku ( 2.11 m) i pitao ga: “Možeš li igrati?”.

“Mislim da mogu Red, mislim da mogu”, bio je Waltonov odgovor. Najtrofejniji čovjek NBA lige okrenuo se prema doktorima i naredio: “Prošao je. Dobar je. Može igrati. Imamo dogovor”, rekao je Red. A Red rijetko griješi. Walton je pomogao Birdu, McHaleu, Parishu i drugovima da osvoje titulu prvaka. bio je najbolji šesti igrač lige (najbolja zamjena). Postao je prvi NBA igrač koji je osvojio MVP (najkorisniji igrač) nagradu u regularnom dijelu sezone, MVP nagradu u NBA finalu i trofej za najboljeg šestog igrača lige.

Sam Bowie

Kada ste na NBA draftu smješteni na mjestu drugog izbora (pick) između Hakeema Olajuwona i Michaela Jordana onda znate da vrijedite. Da ste klasa i da je pred vama svijetla budućnost. Naravno pod uvjetom da vas zaobiđu povrede. Nažalost Sam Bowie nije imao tu sreću. Ko zna šta bi Sam Bowie napravio u svojoj karijeri da nije bilo te nesretne povrede. Ovako je ostao zapamćen kao igrač kojeg su Blazersi izabrali umjesto Jordana. Imali su već Clydea Drexlera u ekipi i potrebniji im je bio centar. U svojoj prvoj sezoni Bowie je opravdao očekivanja, izabran je u rookie tim godine, a onda je uslijedila povreda.

Prilikom doskoka slomio je lijevu cjevanicu. Rekao je nakon toga da će se vratiti i dokazati svima da može biti jedan od najboljih centara u ligi ako ostane zdrav.Vratio se naredne sezone i u petoj utakmici sezone protiv Dallas Mavericksa nakon skoka pukla mu je desna cjevanica. Kasnije je rekao da je osjećao kao da mu je neko sjekirom udario cjevanicu. Drexler je bio šokiran, vidio je kako viri kost iz Bowiejeve cjevanice. “Udarao je šakom od parket bez prestanka”, rekao je tada Drexler. Bowie je operisan. Ugrađena su mu tri šarafa, ali dva nisu izdržala pa su morali ugraditi još tri.

Bowie je potom počeo osjećati bol prilikom hodanja. Igrači su ga iznijeli s terena nakon jedne utakmice i utvrđeno je da je ponovo slomio desnu cjevanicu. Propustio je dvije sezone. Bowie je 1988. godine operisan još jednom. Ugrađeno mu je deset šarafa u cjevanicu, a doktori su uzeli i jedan komad sa kuka. U čitavoj nesreći Bowie je razmišljao o Blazersima. Žalio je što nije mogao opravdati očekivanja i novac koji je plaćen za njega.

Tradeovan (zamijenjen) je u Netse 1989. godine, a potom i u Lakerse gdje je 1995. godine objavio da završava karijeru. Jerry West ga je molio da nastavi, ali nije želio. Izjavio je u jednom trenutku da je sretan samo zbog toga što može igrati košarku i što više nema povreda. Ipak jedna izjava posebno oslikava skromnost i veličinu čovjeka koji je na NBA draftu izabran prije Jordana.

“Znate ja sam mnogo puta bio u bolnici i tu sam vidio djecu koja imaju sedam, osam ili devet godina. Vidio sam da su im noge amputirane zbog raka kostiju ili zbog saobraćajnih nesreća. Postoje djeca koja bi bila sretna da mogu slomiti nogu. Ja sam sretan. Jesam imao dosta lomova, ali kršćanin sam i vjerujem da su ljudi stavljeni na iskušenja samo onoliko koliko mogu podnijeti”, poručio je Bowie.

Greg Oden

Na NBA draftu 2007. godine Portland Trail Blazersi su kao prvi izbor uzeli Grega Odena i to ispred Kevina Duranta koji je završio u Seattle SuperSonicsima, kasnije Oklahoma City Thunderu. Oden je u aprilu 2007. odlučio da izlazi na draft, a nakon što je izbaran kao prvi pick u julu, već 14. septembra morao je na operaciju koljena i propustio je čitavu sezonu. Vratio se naredne godine i ona mu se računala kao rookie sezona zbog toga što nikada nije debitovao u najjačoj ligi svijeta.

U svojoj prvoj utakmici u NBA ligi povrijedio se nakon 13 minuta. Povreda stopala ga je udaljila s parketa dvije sedmice. Vratio se u novembru 2008. godine, a već u januaru ostavrio je rekord karijere sa 24 poena, a tome je dodao i 15 skokova. U februaru 2009. godine je nakon sudara koljenima sa Coreyem Maggetteom, tada košarkašem Golden State Warriorsa povrijedio koljeno. Propustio je narednih mjesec dana košarke.

U novembru 2009. godine opet je izjednačio rekord po boju postignutih poena, a petog decembra 2009. godine povrijedio je koljeno u prvoj četvrtini. Iznijeli su ga sa terena. Operisao je čašicu koljena i završio sezonu. U novembru 2010. godine Oden je opet morao na operaciju lijevog koljena i opet je morao propustiti čitavu sezonu. Bila je to treća sezona od 2007. godine koju je morao propustiti zbog povrede.

Već u decembru 2011. godine Blazersi su objavili da je Oden ponovo povrijeđen i da će vjerovatno propustiti sezonu. U ferburaru 2012. godine opet je operisao desno koljeno. Samo 17 dana kasnije imao je istu operaciju, ali na drugom koljenu. Tokom ove operacije otkriveno je još veće oštećenje na koljenu i morao je i treći put “pod nož”.

Propustio je i narednu sezonu kako bi zaliječio sve silne povrede koljena. U augustue 2013. godine potpisao je za Miami Heat. Odigrao je prvu utakmicu od decembra 2009. godine, protiv Washington Wizardsa, 15. januara 2014. godine. Za pravi povratak nije bilo prilike, pokuašo je u Memphisu, trenirao je s njima, ali je to bilo to. Igrao je jednu sezonu u Kini, zaradio je 1.2 miliona dolara za ugovor sa Jiangsu Dragonsima, a onda se vratio u Ameriku i nastavio školovanje koje je prethodno prekinuo zbog NBA drafta.

Brandon Roy

Kakvu je košarku igrao ovaj čovjek. Bilo je apsolutno uživanje gledati Brandona Roya pod obručima. Bio je i tri puta NBA All Star, a 2007. godine proglašen je najboljim rookiejem (prva NBA sezona) u ligi. Dobio je 127 od mogućih 128 glasova ikao je odigrao samo 57 utakmica te sezone zbog povrede. Postao je treći Blazers s ovom titulom. Prije njega su to ostvarili Geoff Petrie i Sidney Wicks. Petrie je još jedan Blazer, član prve klupske generacije (1970), a koji je, pogađate, zbog povreda koljena morao prekinuti karijeru nakon što je iz Blazersa prešao u Hawkse.

Naredne sezone Roy je igrao u prvih 48 utakmica sezone. Povrijedio se prije All-Star vikenda, ali je igrao i to je na parketu proveo 29 minuta. Bio je najbolji na Zapadu uz Chrisa Paula i Amarea Stoudemirea sa 18 postignutih poena. Prije početka naredne sezone otišao je na pregled, a klupski doktor Don Roberts uklonio mu je komad hrskavice koja je uzrokovala iritaciju u lijevom koljenu.Propustio je početak sezone, a kada se vratio igrao ja kao preporođen. Pogađao je šuteve za pobjedu, protiv Lakersa, Knicksa, igrao je fnatastično. Sunsima je “utrpao” 52 poena. Završio je deveti u glasanju za MVP nagradu.

Naredne sezone potpisao je ugovor na četiri godne. Povrijedi se te sezone pred početak doigravanja. Ipak vratio se i pomogao Blazersima da ostvare neke pobjede. Kobe Bryant je prije početka naredne sezone rekao da je Roy najteži košarkaš u ligi kojeg mora čuvati. “On nema slabosti u svojoj igri”, rekao je tada Bryant.

Naredna sezona ostvarila je najveće strahove. Roy je odlično otvorio sezonu, ali su onda krenuli problemi s koljenima. Povrede s koledža i povreda koljena iz aprila te 2010. godine bile su odlučujuće. Roy je otišao na operaciju oba koljena. Vratio se u februaru 2011. godine, pogodio je šut za pobjedu, ali je onda pao s brojevima. Postizao je 12.2 poena po utakmici i to je bila negova najlošija sezona.

Uslijedilo je doigravanje protiv Dallas Mavericksa. U prve dvije utakmice Dallas je poveo s 2:0. Roy se požalio što je posljednja opcija s klupe i što je igrao samo osam minuta u drugoj utakmici.

Serija se potom vratila u Portland. Roy je postigao 16 poena kao igrač s klupe i pomogao je Blazersima da smanje na 2:1. Četvrta utakmica je bila čudo. Dallas je vodio u jednom trenutku 67:44, a Roy je u četvrtoj četvrtini postigao 18 poena, uključujući i četiri poena (3+1) koja su donijela Blazersima izjednačenje. Potom je pogodio i poene za pobjedu 84:82. Blazersi su izgubili seriju rezultatom 4:2, a potom i Brandona Roya.

Početkom sezone objavljeno je da su koljena Brandona Roya u očajnom stanju i da mu nedostaje hrskavice između kostiju u oba koljena, te da se sa 27 godina oprašta od košarke. Pokušao se vratiti u Minnesoti sa Kevinom Loveom i Rickyjem Rubiom, ali je odigrao samo pet utakmica. Povrijedio se u priprenoj utakmici, odigrao pet utakmica u sezoni, a onda je morao na novu operaciju koljena.

“Uvijek bih se pitao šta bi bilo da nisam pokušao još jednom”, rekao je nakon toga Roy. Postao je trener i sudeći po početku gledat ćemo ga opet na NBA parketima, ili bar NCAA. U svojoj prvoj sezoni sa Nathan Hale školom imao je skor 29-0 i završio je sezonu sa nagradom za trenera godine u kategoriji srednjih škola u Americi.

Geoff Petrie

To su samo neki od brojnih slučajeva katastrofalnih povreda koje su doživjeli košarkaši Portland Trail Blazersa. Čak i prije Waltona povrijedio se već pomenuti Geoff Petrie kojeg smo spomenuli nešto ranije. Petrie je bio dva puta NBA All Star, rookie godine, a posljednju utakmicu u NBA ligi odigrao je za Blazerse, imao je godina kao i Brandon Roy. Povrijedio se nakon prve sezone, a potom i u posljednjoj. Istekao mu je ugovor, a novi je želio potpisati prije operacije. Blazersi su odbili i razmijenili su ga u Atlanta Hawkse.

Ispostavit će se da neće odigrati niti jednu utakmicu u dresu Hawksa. Nikada nije igrao doigravanje i igrač je s najboljim brojkama u prosjeku koji nije igrao takozvani Play-Off. Inače, kao čelnik Sacramento Kingsa stvorio je generaciju koja je zaigrala u onom finalu Zapada protiv Lakersa. Generaciju zbog koje su naše istočne komšije dočekivale jutro. Razlog su naravno – Vlade Divac i Predrag Stojaković.

Arvydas Sabonis

Jusuf Nurkić je nasljednik najboljeg centra kojeg je Europa imala. Čovjeka koji je s loptom mogo sve, a bio je visok 2.21! Već po dolasku u NBA ligu ptretrpio je povredu, tačnije i prije samog drafta. Još uvijek nije dobio dozvolu da igra u NBA ligi, ali se ipak liječio kod doktora Portlanda. Tek desetak godina kasnije, 1995. godine dogodio prelazak u Blazerse.

Sabonis je dominirao sa Obradovićem u Real Madridu i prešao je u Portland. Koliko je problema imao s povredama dovoljno govori izjava doktora Blazersa nakon što je pregledao sve njegove rendgenske snimke. “Samo na osnovu ovih snimaka Arvydas bi se mogao prijaviti da dobije dozvolu za parking mjesto koje pripada hendikepiranim osobama”, bila je njegova izjava. Blazersi su ga svejedno potpisali, a on im se ipak uspio nekako odužiti na parketu u šest sezona provedenih u Oregonu.

Nadamo se kako će Nurkić u oporavku imati puno više sreće od svojih prethodnika i kako će se naredne sezone na parket vratiti još jači. Zaslužio je i on i Portland. Zaslužili su da bar jedna teška životna sudbina ima sretan kraj. Zaslužili su i da ih jednom Nurkić i saigrači opet dovedu do NBA finala, pa zašto ne i trofeja… Neka Nurkić bude osvetnik i Waltona, Bowiea, Odena, Sabonisa i drugih centara koje su povrede spriječile naprave bolju karijeru. Pa i Brandona Roya, o kojem bi danas govorili kao o LeBronu Jamesu. Samo da su koljena izdržala… 

Izvor: radiosarajevo.ba




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *