full screen background image

NEVJEROVATNA ANALIZA: Pojas Gaze – Najveći koncentracijski logor u svijetu koji cijeli svijet gleda a niko ne reaguje!

--

Čitajući razne napise o događajima koji su potvrđeni dokumentacijom u povijesnim arhivima i svjedočanstvima pozornost mi je privukla priča službenice i nacističke tajnice visokog ranga, lijepe Liselotte Mayret, koja se po sadističkim postupcima izjednačavala sa svojim šefovima. Liesel Wilhaus, supruga zapovjednika logora, vježbala je gađanje vatrenim oružjem s balkona s logorašima kao metama.

Takav prizor smo vidjeli u poznatom filmu “Schindlerova lista”, samo je tamo akter sulude zabave bio Amon Goeth, zapovjednik logora kojeg su poslije objesili Poljaci.

Prema podacima tadašnjeg Njemačkog ministarstva pravosuđa, na cijelom okupiranom teritoriju je u funkciji je bilo preko 1200 logora i podlogora, odnosno manjih logora koji su bili pod administrativnom upravom većih. Židovski akademici i povjesničari pak procjenjuju kako je broj logora bio višestruko veći, odnosno oko 15 000, tvrdeći kako su se mnogi logori zatvarali i otvarali po potrebi. Koju god brojku uzeli, jednako je strašna.

No, nevjerojatno je da narod koji je gotovo nestao na tlu Europe u Drugom svjetskom ratu isto u Svetoj zemlji čini Palestincima.

Podsjetimo samo na nedavne događaje kada su na graničnu barijeru s Pojasom Gaze izraelski generali doveli na stotine snajperista, koji su vježbali gađanje s Palestincima kao živim metama.

Po čemu se od Njemice Liselotte Mayret razlikuje mlada Rebecca Rum iz Bostona, koja je došla u zemlju predaka kako bi se pridružila izraelskoj vojsci i snajperom na granici s Gazom ubila palestinsku medicinsku tehničarku Razan Al-Najjar (21), krivu što se približavala izraelskom teritoriju kako bi pružila pomoć ranjenima?

Osim toga, govoreći o nacističkim logorima smrti, što je zločin kojeg se ne može i ne smije pravdati ni zaboraviti, kako opisati najveći koncentracijski logor na svijetu – Pojas Gaze.

Na ovom uskom obalnom pojasu, površine 365 km², živi nešto manje od 2 000 000 ljudi. Usporedbe radi, hrvatski dio Baranje obuhvaća površinu od 1147 četvornih kilometara.

Pojas Gaze se otprilike može usporediti s Varšavskim getom ili Theresienstadtom, danas Terezinom u Češkoj, kojeg su nacisti dotjerali kako bi pozvali predstavnike Crvenog križa kako bi svojim očima vidjeli što se ondje zbiva. Međunarodno izaslanstvo došlo je u Terezin u ljeto 1944. i na proljeće 1945. i delegaciju su nacisti uvjerili da je riječ o “najobičnijim toplicama”. Grad je bio uređen, brojevi koji su označavali dijelove logora su zamijenjeni s nazivima ulica koji su zvučali ljupko i privlačno. Jednu su zgradu nacisti uredili da izgleda kao banka, a kako bi iluzija bila potpuna, otvorili su i dječji vrtić, nekoliko trgovina, čak i kafić u središtu grada. Obnovili su pročelja na kućama, zasadili zelenilo u parku usred grada te sagradili paviljon u kojem je orkestar svirao ugodnu glazbu.

Iako ne baš isto, slično se može reći za Pojas Gaze, osim što još nije donesena odluka o “konačnom rješenju” palestinskog pitanja.

Za sada Palestinci imaju pravo na samoupravu, lokalne institucije, policiju, zdravstveni i obrazovni sustav i što sve ne. Ali gdje? Skoro dva milijuna ljudi zbijenih na 365 km², živi pod vojnom i ekonomskom blokadom, iako je potonja, prema izraelskim vlastima, djelomična i odnosi se na kupnju roba i materijala koji bi mogle služiti u vojne svrhe, tako da stanovnici Gaze imaju problema čak i s nabavom cementa, kojim Hamas “gradi podzemne tunele”.

Na moru je izraelski režim palestinskim ribarima “dozvolio” izlov najdalje 6 nautičkih milja od obale. Cijelo područje je okruženo visokim zidom, bodljikavom žicom, vojnim punktovima i ima samo tri točke prolaska granice, dvije koje vode u “izraelski teritorij” i jedna u Egipat. Siguran put do područja zapadne obale je zatvoren 2001.

Sam pogled na skicu sigurnosnih barijera, zidova, bodljikave žice i zabrane je dovoljan za shvatiti da je Pojas Gaze najveći koncentracijski logor na svijetu u XXI stoljeću.

Nacisti su svoje logore klasificirali kao: državne logori, zatočeničke kao uhićene osobe, uglavnom kriminalce, potom radne logore u kojima su zarobljenici radili teško u robovskim neljudskih uvjetima. Logori ratnih zarobljenika su bili logori u kojima su se držali ratni zarobljenici. Postojali su i logori za preodgoj i nacističku indoktrinaciju neistomišljenika, tranzitni logori za privremeni smještaj o kategorizaciju zatočenika za određivanje u koji će logor ići i konačno poznati logori smrti. Kako je od kraja Drugog svjetskog rata prošlo više od 70 godina, danas postojeći logori su se promijenili po izgledu, ali ne i po njihovoj funkciji i konačnoj svrsi, a Pojas Gaze je najbolji primjer.

Izvor: logicno.com

loading...



Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *