full screen background image

OTAC MI JE IZ HRVATSKE, MAJKA IZ SRBIJE, ALI JA SAM BOSANAC: Njegov status svi dijele, OBAVEZNO PROČITAJTE DO KRAJA!

--

 U utakmici protiv Engleske, reprezentacija Hrvatske se plasirala u polufinale Svjetskog prvenstva u Rusiji, gdje će snage odmjeriti protiv Francuske.

Širom BiH slavila se pobjeda zapadnih susjeda. Danijel Senkić je na svom Facebook profilu objavio status upućen onima koji, prema njegovim riječima, nisu svjesni svog nacionalnog identiteta i objasnio zbog čega navija za Hrvatsku.

Njegov status prenosimo u cjelosti:

”Zašto volim Bosnu a navijam za susjede?

Zovem se Danijel Senkić. Plod sam tzv. mješovitog braka (mada ovaj termin ne priznajem, jer mješoviti brak može biti samo kada se ukrste dvije različite vrste). Otac Ivica – Dalmatinac rođen u Đakovu. Sasvim slučajno, dida Jure je bio nosilac partizanske spomenice, pa ga je Tito nagradio kućom u Slavoniji. Inače, svi moji sa ćaćine strane su iz Biograda na moru. Majka Ljiljana, rođena Drajić. Iz Bogatića. Srbija. Našli se slučajno na privremenom radu u Njemačkoj.

Majkin otac davne 1949. godine doselio u Tuzlu. Tu napravio kuću, a ja u toj kući počeo živjeti od sedmog mjeseca svog života. Opet, sasvim slučajno, ja rođen u Njemačkoj.
U Tuzli stekao prijatelje, komšije, braću, sestre, školu, rat, mir, patnju… Ali sve ovo nabrojano sa njima – mojim prijateljima. Jel’ treba imena da im nabrajam??

Ne treba, Tuzla je ovo!
Uz činenjicu da sam pola Hrvat a pola Srbin, možda sam jedan od rijetkih koji se tako nikada nije osjećao. Prohodao, progovorio, napisao prvo slovo, doživio prvu radost i prvu žalost u Tuzli. Šta sam ja?? Bosanac sve vam je*em! Pored mene živi Zoran. On me ubjeđuje da je Srbin. Majka mu iz Ugljevika. Otac iz Potpeći kod Srebrenika. Sa druge strane živi Željko. Tvrdi da je Hrvat. Otac mu iz Hrgova kod Gradačca. Majka iz Lipnice.
Ja sje*an… ne zbog toga što je jedan Srbin a drugi Hrvat, nego zbog toga što su oni stvarno ubjeđeni da su to. Veći Hrvat i veći Srbin od mene… al’ nejse.

Večeras sam bio ponosan na reprezentaciju Hrvatske. Ali… za razliku od Željka, tu pobjedu sam doživio kao pobjedu susjeda/komšija. Željko baca petarde i uzvikuje – POBJEDILI SMO!! Ko??? Ja, kojeg je sklepao Dalmatinac ne mogu ubjediti Željka iz Hrgova da nisu pobijedili njegovi, nego susjedi. Moji konju, ako ćemo gledati ispravno!

Ali i za mene susjedi jer me nije othranila, školovala, odgajala i ninala Hrvatska konju vatrogasni!!
I sada, pod punom moralnom i materijalnom odgovornošću tvrdim – braćo Hrvati (kada kažem „Hrvati“ mislim na građane Hrvatske, u Bosni žive Katolici), u tolikoj želji da budete nešto što niste, postajete smiješni. Smiješni, žalosni ali i opasni… jer vaša želja za nemogućim prerasta u ekstremizam – ustašluk!

Zato, ja – Danijel Senkić – nabijem na k**** sve vas nabijeđene Hrvate, Srbe i Turke. Sve vas koji ste večeras iz Tuzle, Širokog, Mostara… na svojim fb statusima pisali „pobjedili smo!!“
Kupite prnje bagro nacistička i idite MOJIM Hrvatima u Hrvatsku koji će vam na vrlo jasan način odrediti klupu u kojoj ćete sjediti – Bosansku klupu hajvani jedni!
A za Hrvatsku navijam i uvijek ću. Za pozitivnu Hrvatsku! Za pozitivnu Srbiju!! A za svoju BOSNU ginem bagro neidentifikovana!
I zato volim svoje: Kemija Hodžić jer je dijete Srebrenice a normalna.

Zove me BRATOM! Rame mi je za plakanje! Rame sam joj za plakanje! Ibrulj Lejla Sarajka moja. Zamislite, voli Srbina iz Beograda. Čekam svadbu!! Srđan Dimitrijević Beograđanin moj! Brat moj kojeg čekam već dugo da se napijemo (a to ću sa njim nasamo raskrstiti)… Ante Pereza… a Purgera majko mila 😀 Znači, nema boljeg govornika od njega – kada popije jedno 10 piva! Neim Husic… moj saborac u naplaćivanju dugova od dušmana.

Ali MOJ normalni Tuzlak i Bosanac! Predrag Aleksendrić – veličina mladenovačka! Čovjek, Srbin, kosmopolit, kakvog se samo može poželiti! Nordin Nane – moj istetovirani brat koji pravi najbolju kafu u Tuzli! Ned'o Bog da profulam dan kod njega – policiju zove! Edin Mujabasic – najbolji konobar u Tuzli.. ma jebeš to “konobar”.

Brat moj kojeg najviše volim da nerviram. Mirnes Ajanović – eh njega sam ostavio za kraj… predsjednik, drug, brat, prijatelj, jaran… neko za koga ja ginem ako treba. Čovjek sa kojim rame uz rame radim nemoguće! Čovjek koji voli sve vas nabrojane, ali i one koje nisam stigao nabrojati a koji su dio moga bosanskoga života! A vi znate koji ste i sve vas volim!”

Izvor: novi.ba

loading...



Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *