full screen background image

Pripadnici MUP-a Srbije koji su otkrili aferu: BIA organizirala tajno snimanje u Potočarima

--

Pred Višim sudom u Beogradu jučer je održano pripremno ročište u procesu protiv Milana Dumanovića i Mladena Trbovića, osumnjičenih za odavanje službene tajne u vezi sa posjetom tadašnjeg premijera Srbije Aleksandra Vučića komemorativnom skupu u Srebrenici jula 2015. godine.

Ročište na kome se predlažu dokazi bit će nastavljeno 22. februara 2018. godine.

Država Srbija tužila je Dumanovića i Trbovića, sada već bivše policijske službenike, jer su se usudili javno da progovore o nelegalnom boravku pripadnika Odjeljenja za opservaciju i dokumentovanje (OOD) MUP-a Srbije na komemoraciji žrtvama genocida u Potočarima 2015. Tada je napadnut tadašnji premijer Aleksandar Vučić, a Dumanović i Trbović sve vrijeme tvrde da su pripadnici tog odjeljenja srbijanskog MUP-a imali naredbu da tajno snimaju komemorativni skup u Potočarima, piše Danas.

Otkako su u oktobru prošle godine sve o tom tajnom snimanju ispričali prvo za Al Jazeeru, a potom i za druge medije, njihov život se potpuno mijenja na gore. Dumanović je tog 11. jula 2015. bio u Potočarima, Trbović nije, ali je bez ikakvog kolebanja podržao svog kolegu u borbi za pravdu.

Umjesto da budu nagrađeni za svoj hrabar čin, policija ih 31. decembra 2016. obojicu hapsi zbog navodne zloupotrebe položaja. U pritvoru su proveli mjesec i po dana. Kako kažu za Danas, u pritvoru su korektno postupali prema njima, čak su i dobili pohvale zbog toga što su uradili.

Inače, u avgustu prošle godine, pet mjeseci prije hapšenja za koje je nedavno Služba Zaštitnika građana utvrdila da je bilo nelegalno, podnijeli su krivične prijave protiv Dejana Milenkovića, načelnika Službe za specijalne istražne metode, Gorana Nešića, načelnika OOD-a, Tomislava Radovanovića, zamjenika načelnika OOD-a i Dijane Hrkalović, sekretarke Uprave kriminalističke policije MUP-a Srbije, smatrajući ih odgovornim za naredbu da tajno snimaju komemorativni skup.

Međutim, njihove krivične prijave su odbačene u najkraćem mogućem roku, za samo 15 dana, da bi potom njih država tužila zbog navodnog odavanja službene tajne, i pored toga što je potvrđeno da pripadnici OOD-a nisu bili prijavljeni kao dio delegacije Srbije. Prema zakonima BiH, pripadnici snaga sigurnosti strane države ne mogu sprovoditi zadatke na teritoriji BiH bez odobrenja te države. Također, iako je služba Povjerenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti već dva puta naložila MUP-u Srbije da objavi informacije o angažovanju 19 policijskih službenika u Potočarima, MUP odbija da to učini, odnosno da podatke dostavi Sindikatu policije Sloga.

U međuvremenu, bivšim policajcima su uručeni otkazi, prvo Trboviću, a potom i Dumanoviću. I dalje nemaju posao. Mladen pokušava da osigura normalan život svojoj porodici povremenim radom u inostranstvu, dok Milan živi od pomoći roditelja i prijatelja. Zakonom mu je zabranjeno da se bavi svojom profesijom jer je u toku sudski postupak protiv njega.

Trbović: U Srbiji, nažalost, sve prolazi. Ne znam koja bi vijest mogla da potrese ovu zemlju? Ipak, i pored toga, odlučili smo da ne želimo da skrivamo nepravdu koja je učinjena policijskim službenicima u Potočarima 2015.

Dumanović: Očekivali smo da će nas uhapsiti, ali smo mislili da će to biti još u oktobru kada smo objavili snimak, a ne 31. decembra. To pokazuje da je neko to dirigovao od starješina u MUP-u s obzirom na to da su oni poslije toga napredovali u položajima. Jednostavno, željeli su da nam učine dodatnu štetu.

Trbović: Obraćali smo se svima, od policijskih sindikata preko političkih stranaka do domaćih i međunarodnih institucija. Tražili smo i da govorimo u Skupštini Srbije. Tek poslije dvije godine dobio sam odgovor iz Vlade Srbije da je sve bilo po propisu. Tada sam pisao Vučiću, jer je bio premijer Srbije, a odgovor sam dobio nedavno od kabineta Ane Brnabić.

Dumanović: Sve što smo mi ispričali je istina. Podsjetio bih na gostovanje Gorana Živaljevića, tadašnjeg direktora Bezbjednosno-informativne agencije (BIA) na TV Happy, gdje je on ispričao kako je Uprava kriminalističke policije 2003. dobila jedno odeljenje koje podseća na BIA-u, misleći na OOD. Međutim, od 2015. BIA zaista i koristi OOD, zahvaljujući tome što su neki ljudi koji su bili u BIA-i sada na rukovodećim mjestima u Upravi kriminalističke policije. Zanimljivo je da, prema dokumentima koje smo dobili od Sindikata policije Sloga, a po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama od značaja, akcija u Potočarima, odnosno tajno snimanje, bila je u stvari akcija Bezbjednosno-informativne agencije, a ne MUP-a Srbije. Inače, to je bio prvi put da se neko odjeljenje, u ovom slučaju OOD MUP-a, koristi u inostranstvu.

Trbović: Danas su na vlasti oni koji kupuju diplome, bahati i nepismeni. Mog brata, Nebojšu Trbovića, postavili su na niže radno mjesto, jer je odbio, kao šef Sektora unutrašnje kontrole, da napiše krivične prijave protiv žandarma 2015. kada se tokom Prajda desio incident sa braćom predsjednika Srbije i gradonačelnika Beograda, bez saslušanja tih žandarma.

Dumanović: Mi smo htjeli da podnesemo krivične prijave u PU Čukarica, ali smo odustali kada nam je rečeno da o tome mora da bude obavješten načelnik PU za grad Beograd, Veselin Milić, jer smo znali da je i on dio kriminalizovanog vrha MUP-a. Inače, mene je pozvala na razgovor i Dijana Hrkalović, ali sam i nju odbio, jer je tražila da dođem kod nje u kabinet.

 

Trbović: Moram da kažem da je ministar policije Nebojša Stefanović očito “stručnjak” za sve, odnosno on je slika i prilika predsjednika Srbije. Ne znam da li javnost zna, ali Stefanović je svog kuma Gorana Papića postavio za načelnika Odeljenja za suzbijanje krijumčarenja narkotika.

Dumanović: Naš slučaj je u stvari politički slučaj i šta će biti na kraju zavisit će od političke situacije u zemlji. Svi dokazi govore da smo u pravu, ali pravde jednostavno nema.

Trbović: Nas tužilac tereti za narušavanje ugleda MUP-a i uznemiravanje javnosti, što je apsurdno.

Dumanović: Nevjerovatno je da nigdje u tužbi nema govora o motivu, odnosno o tome zašto smo izašli u javnost s tom pričom. Veliki je pritisak da nas osude, a prema zakonu, kazna je od jedne do osam godina zatvora. Ali, nećemo odustati, izgurat ćemo ovo do kraja. Čeka nas i odluka Upravnog suda u Beogradu, jer smo podnijeli tužbe zbog otkaza koji su nam uručeni.

Trbović: Šta god bude sudska presuda, ja znam da ne mogu da izgubim, jer ako budem osuđen, to može samo da znači da sam pošten policajac. Naš slučaj je poruka svim policajcima u Srbiji da se bore za pravdu i ne ćute.

 

Izvor: faktor.ba




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *