full screen background image

SPREMITE SE: UN kaže da nam stiže klimatski genocid. Zapravo je puno gore od toga

--

Prije samo dvije godine, uz globalne fanfare, potpisan je Pariški sporazum o klimi, i barem za trenutak se činilo da smo dobili pravi pokret za spas planeta od katastrofalnih klimatskih promjena.

No već i prije potpisivanja sporazuma, za vrijeme njegova sklapanja na 21. klimatskoj konferenciji u Parizu (COP21), mnogi su upozoravali da je dogovorena granica maksimalnog povećanja globalne temperature preko koje ne bi smjeli ići, od dva stupnja Celzijusa, ozbiljno nedovoljna.

Predstavnik Marshallovih Otoka, jedne od pacifičkih državica koje su posebno ugrožene porastom mora zbog globalnog zatopljenja, nije birao riječi o ovom nedovoljno ambicioznom cilju: nazvao je zatopljenje od dva stupnja “genocidom”.

Međutim, najnoviji i najalarmantniji izvještaj UN-ova Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) potvrdio je ovu optužbu. Ili, bolje rečeno, pojačao ju je, piše David Wallace-Wells za New York Magazine. Na kocki su stotine milijuna života, stoji u ovom izvještaju, ako se svijet zagrije za više od 1,5 stupnjeva od predindustrijskog doba, kada su ljudi počeli zagrijavati atmosferu emitiranjem ugljika iz fosilnih goriva u atmosferu.

Zagrijavanje od 1.5 stupnja do 2040.

A ako se trenutni trendovi nastave, do zagrijavanja od 1,5 stupnjeva doći ćemo već 2040. Gotovo svi koraljni grebeni, ključni za oceanske ekosustave, dotad će odumrijeti zbog fenomena poznatog kao izbjeljivanje korala, do kojeg dolazi zbog povećavanja kiselosti oceana koji je pak rezultat povećanja koncentracije CO2 u oceanima.

Požari i toplinski valovi poharat će planet, a interakcija poplava i suša dramatično će ugroziti globalnu proizvodnju i sigurnost hrane. Da bismo izbjegli ovaj katastrofalni scenarij, prema izvještaju klimatskih znanstvenika okupljenih u IPCC-u, morali bismo potpuno transformirati globalnu ekonomiju, poljoprivredu i kulturu na način za “koji nema dokumentiranog povijesnog presedana”.

New York Times je zaključio da izvještaj upućuje na “snažan rizik” od klimatske krize u nadolazećim desetljećima, BBC je članak o izvještaju naslovio prikladnom porukom “Znanstvenici o klimatskim promjenama: Idioti, pokrenite se”. Ekološki portal Grist upozorio je da je “civilizacija na kocki”.

Scenarij IPCC-a najbolji mogući, a ne najgori

Ako ste alarmirani ovim upozorenjima, i trebali biste biti, piše novinar NY Magazinea – ali ustvari je i gore od toga, i to znatno gore.

Zašto? Zato što je najgori scenarij IPCC-ova izvještaja ustvari najbolji mogući scenarij. Zapravo je i više od najboljeg mogućeg scenarija. Genocidni razmjeri globalnog zagrijavanja su već zagarantirani, a pravo pitanje je – koliko će još gore od toga biti.

Osim u slučaju da razvijemo tehnologiju “usisavanja ugljika” na dovoljno velikoj skali, što je trenutno na razini znanstvene fantastike, bit će naprosto nemoguće zadržati globalno zagrijavanje ispod 2 stupnja Celzijusa. A to je nivo koji izvještaj IPCC-a opisuje kao klimatsku katastrofu. Ustvari se trenutno krećemo putanjom koja će nas do kraja stoljeća dovesti do zagrijavanja od četiri stupnja i više.

Dakle, do kraja stoljeća ćemo, prema sadašnjim projekcijama, imati klimatski pakao dvostruko gori od onoga koji se opisuje u dotičnom izvještaju. Stoga pravo značenje tog izvještaja nije “klimatske promjene su mnogo gore nego što mislite”, nego “sad imate dozvolu da pošizite”, piše Wallace-Wells.

Nenastanjiva zemlja

Ovaj novinar je prije godinu dana napisao veliki esej dramatičnog naslova “Nenastanjiva Zemlja”, s više nego znakovitim podnaslovima koji opisuju najgori scenarij klimatskih promjena: Sudnji dan, Toplinska smrt, Kraj hrane, Klimatske kuge, Zrak koji se ne može disati, Vječni rat, Permanentni ekonomski kolaps, Otrovani oceani i Veliki filter.

No takav alarmizam mnogi su znanstvenici držali za tabu, uvjereni da su priče o stravičnim posljedicama jednako pogubne za javni angažman kao i poricanje globalnog zatopljenja, jer potiču defetizam i rezignaciju. Međutim, najnovija klimatološka predviđanja još su gora od tadašnjih: više metana iz Arktika koji se otapa i permafrosta, što bi dodatno ubrzalo zagrijavanje; toplinski val bez presedana, požari na Arktiku i uragani koji bijesne i na Atlantiku i Pacifiku istovremeno, čemu smo već svjedočili ovog ljeta. A i znanstvenici su u međuvremenu konačno pritisnuli “dugme za paniku”.

Laiku se razlike između 2, 3 ili 4 stupnja zagrijavanja mogu činiti kao marginalne. Dosadašnje ljudsko iskustvo ne nudi nam nikakvu analogiju pomoću koje bismo mogli razumjeti tu razliku i njene posljedice. Na dva stupnja više, otapanje ledenjaka prijeći će točku nakon koje slijedi njihov kolaps, što će poplaviti desetke svjetskih velegradova u ovom stoljeću. Globalni BDP past će 13 %. 400 milijuna ljudi više imat će nestašicu pitke vode, a toplinski valovi ubijat će tisuće, čak i na sjevernim geografskim širinama, dok će Indija imati 32 puta više ekstremnih toplinskih valova nego danas koji će trajati po pet puta dulje. Podsjetimo, govorimo o apsolutno najboljem scenariju kojem se možemo nadati.

Rast od 3 stupnja: Trajna suša u južnoj Europi, 50% manji prinosi žita globalno

Na tri stupnja južna Europa – dakle, i dobar dio Hrvatske – bit će u stanju trajne suše. Prosječna suša u Srednjoj Americi trajat će 19 mjeseci, na Karibima 21 mjesec, a u Egiptu vrtoglavih 60 mjeseci – pet godina. Područja opustošena požarima bit će dvostruko veća na Mediteranu i šesterostruko veća u SAD-u. Porast razine mora progutat će gradove od Miami Beacha do Džakarte. Poplave će činiti 20 puta veću štetu u Indiji, a 60 puta u Velikoj Britaniji. A ovo se, s obzirom na to da se trenutno još nijedna zemlja ne drži obećanja iz Pariškog sporazuma, čini kao najbolji realni scenarij.

Na četiri stupnja, bit će osam milijuna slučajeva denga groznice samo u Latinskoj Americi. Prinosi žita past će globalno i do 50%, a globalna ekonomija bit će više od 30% manja nego što bi bila bez klimatskih promjena. U isto vrijeme, imat ćemo dvostruko više ratova i oružanih sukoba. A prema trenutnom scenariju krećemo se, podsjetimo, prema više od 4 stupnja do kraja stoljeća.

Iako je vjerojatno da ćemo uskoro ublažiti trenutni trend, zahvaljujući smanjenju cijene obnovljivih izvora energije i gotovo globalnom konsenzusu o napuštanju ugljena – s bizarnom iznimkom SAD-a pod Donaldom Trumpom – valja podsjetiti da trenutno emisije ugljika i dalje rastu, unatoč porastu udjela zelene energije.

Znanstvenici su odustali od suzdržanosti

Ništa od navedenog nisu zapravo novosti, zaključuje Wallace-Wells – sve se to može izvući iz IPCC-ove infografike. IPCC je, ustvari, od svog osnutka 1981. kritiziran zbog svoje pretjerane opreznosti pri iznošenju zaključaka i predviđanja o klimatskim promjenama – što je onda dalo materijala za potpuno neutemeljene tvrdnje “skeptika” poput Trumpa. Upravo zato je i alarmantni ton posljednjeg izvještaja izvanredan. Nisu znanstvene činjenice te koje su se promijenile, već suzdržanost znanstvenika pri iznošenju zaključaka.

Srećom, znanstvenici su nam ponudili i praktično rješenje – porez na ugljik na razini mnogo većoj od one koju političari trenutno razmatraju. Tona ugljika, smatra IPCC, trebala bi se oporezivati u iznosu od 5 tisuća dolara do 2030., a 27 tisuća do 2100. Trenutni prosječni porez na ugljik iznosi zanemarivih 8 dolara po toni.

U isto vrijeme, zeleni aktivisti pozivaju na opću društvenu mobilizaciju poput one u Drugom svjetskom ratu – ujedinjenje suparničkih vlada u zajedničkom cilju obrane od egzistencijalne prijetnje. Ono što nam treba, smatraju znanstvenici i aktivisti, kompletna je obnova globalne energetske infrastrukture, reforma poljoprivrede i set kulturnih promjena u našem životnom stilu – pogotovo za nas na Zapadu. I sve to u iduća dva do tri desetljeća. A javna panika može biti vrlo koristan poticaj da zaista dođe do promjene u prioritetima političara.

 

Izvor: SB




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *