full screen background image

Tužna ispovijest demobilisanog borca iz Kalesije: Ja hljeba nemam jesti, a ko će me bez noge. Mladost sam dao za BiH

--

Našem magazinu se javio Jasmin Mešić iz Kalesije sa molbom da prenesemo njegovu bol u javnost. To upravo radimo bez ikakve ispravke:

Zovem se Mešić Jasmin imam 47 godina i kao momak sam dobrovoljno stupio u odbranu naše domovine dok rat još nije bio zvanično ni počeo. Tokom rata sam uništio 4 tenka i jednu samohotku ali sam u jednoj akciji kod sela Nezuk ostao bez noge kada sam naletio na pješačku minu. Bio sam pripadnik Crnih Vukova iz Kalesije a poslije 250 Oslobodilačke a nemam ni invalidnine.

Imao sam do prije 6 godina ali onda su mi ukinuli na reviziji uz izgovor da to što nemam noge do koljena nije dovoljno da bi dobio stalnu invalidninu te da ne mogu utvrditi da sam bio vojnik iako imam vojnu knjižicu od početka do kraja.

Imam 2 djece 9 i 11 godina i od rata do danas nisam nikada mogao naći nikakav posao osim privremenih radova kod komšija.

Djecu školujem od sezonskih poslova i što zaradim pomažući drugima. Nisam nikada bio ni u 1 stranci niti sam bio u boračkim udruženjima a obraćao sam se svima. SDA upravlja našom opštinom od rata do danas i samo sam 1 dobio jednokratnu pomoć od 150 km i jednom paket hrane pred izbore.  Borim se i ne tražim ali se osjećam izdano i prodano od onih koji su nam sve nudili i davali.

Obišao sam ratišta od Teočaka do Brčkog , borio se i sa Arkanovcima kod Čelića gdje smo im nanijeli jake gubitke. Mislim da sam dao od sebe dovoljno čak i dio tijela ali me boli što svojoj djeci nemogu pružiti bolju budućnost i znam kad škole završe da im ne gine Biro rada jer ja nisam neki dupelizac u stranci da bi moja djeca dobila posao.

Želim samo da kažem da podržavam  moje suborce koji se na ulicama bore za sve nas prave patriote. Volio bi par puta da sam mogao sa njima biti ali nisam imao novca da odem jer gledam da svaki dinar kupim hranu i što trebam u kuću. Bio sam sa njima u mislima ali mi je teško padalo što su ih tukli i što vlast non stop laže da su to neki lažni borci a neke od tih ljudi lično znam.

 

Ni kuća u kojoj živin nije moja nego ostala od rahmetli oca i nikada neću zaboravit njegove riječi dok smo još živili u onoj Titovoj Jugi. “Vidjet ćeš sine kad ove kazandžije i ovi što imaju puno zemlje postanu predsjednici i političari” ne mogu sad kod Tite ali kad on umre moći će jer sve su to bili feudalni begovi koji su krali pa sad nemogu. Doći će vrijeme govorio je otac  i bogami došlo je vrijeme. Svaka mu se riječ ostvarila.

Želim samo da poručim svojoj braći suborcima da nas ima još na hiljade koji smo uz njih ali smo u lošim situacijama da ne možemo ići na proteste. Nadam se da će pravda pobijediti i da ćemo dobiti makar 150 km stalnih primanja bilo bi mi mnogo lakše. Da rata nije bilo sada bi imao i staža najmanje 20 godina ali često slušam kako mi tražimo samo na osnovu rata nekakve beneficije. Nije tačno evo ja se borim al ko će me bez noge.

“Nedajte se braćo i znajte da sam uvjek uz vas” poručio je Jasmin Mešić

 

Izvor: koktel.org




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *