full screen background image

SENZACIONALNO OTKIĆE: Znanstvenici ispod Atlantika otkrili ogromno jezero pitke vode, najveće na svijetu…

€20 free

“Znali smo da dolje ima pitke vode u izoliranim područjima, ali nismo znali u kolikim razmjerima”, napisala je Chloe Gustafson u povodu spektakularnog otkrića.

Ona i dvoje kolega sa Sveučilišta Columbia i Woods Hole Oceanographic Institution istraživali su o čemu je riječ i sada su napokon doznali. U Natureu je objavljen njihov rad prema kojem se na udaljenosti od oko 90 kilometara od New Jerseyja prema pučini, ispod dna Atlantskog oceana, nalazi vodospremnik, prirodni rezervoar slatke vode, zapremine 2.800 kubičnih kilometara.

U izvještaju su napisali da se vodospremnik pruža do udaljenosti od istočne obale SAD-a najmanje 350 kilometara, što bi značilo da u njemu ima vode dovoljno za napuniti debelo više od jedne milijarde olimpijskih bazena.

Njihovo otkriće moglo bi se pokazati vrlo važnim u vremenu u kojem je pitke vode sve manje zbog rasta gradova, zbog klimatskih promjena i zbog uništavanja podzemnih voda crpljenjem nafte hidrauličkim frakturiranjem.

Istih troje znanstvenika još 2015. godine svojim pilot projektom utvrdili su da tamo negdje sigurno postoji takav podmorski rezervoar vode, skriven na dubini od oko 200 metara, te da je nesumnjivo riječ o još jednom od sličnih ili istih takvih fenomena diljem svijeta. Sadašnjim otkrićem uspjeli su ga izmjeriti i ispalo je da je ovo najveći podzemni rezervoar vode u svijetu.

Nastao je, stoji u izvještaju u Natureu, tijekom posljednjeg ledenog doba kada je more bilo puno nižih razina nego danas.

Prije nekoliko dana na stranicama Sveučilišta Columbia objavljeno je da bi, kad bi ta voda bila na površini, tvorila jezero površine oko 40.000 kilometara četvornih.

No, troje istraživača nije svoj izvještaj počelo idejama o crpljenju te vode, nego objašnjavanjem da ovakvi zapravo podzemni rezervoari vode ispod dna oceana igraju važnu ulogu u reguliranju bioloških i kemijskih procesa u oceanu, jer utječu na razmjenu hranjivih tvari i na cirkulaciju ugljika na planetu na kojem živimo.

€20 free

U dokumentu se navodi i to da razmjeri i učestalost ovakvih prirodnih vodospremnika na Zemlji još nisu poznati zbog relativno rijetkih geoloških istraživanja u tom smjeru.

Obilje vode ispod najveće pustinje svijeta

Do određene razine neke stvari su ipak poznate. Još 2012. godine Environmental Research Letters objavio je zajednički rad znanstvenika u kojem procjenjuju da se u takvim spremnicima ispod Afrike nalazi između 0,36 i 1,75 milijuna kilometara kubičnih vode zarobljene još od posljednjeg ledenog doba.

Kolika je slaba istraženost tog fenomena očita je već iz velikog raspona najmanje i najveće procjene. Nes bad word o je, međutim, da takvi rezervoari postoje, da su vrlo česti, a – ironično – da su vrlo učestali ispod zemalja koje najgore oskudijevaju vodom; Libija, Alžir, Egipat, Sudan, Čad… Libija je od svih tih zemalja najviše pustinjska.

Prema grafikonu iz tog istraživanja, Libija godišnje raspolaže s manje od jednog kilometra kubičnog obnovljivih izvora pitke vode. Istodobno, rezerve “fosilne” vode u podzemlju ove velike, ratom uništene zemlje, terorizma i naftnih intervencija, iznose oko čak 100.000 kilometara kubičnih.

€20 free

Uopće za cijeli afrički kontinent oni su tada procijenili da u podzemlju čuva više od 100 puta toliko vode koliko njim protekne tokom jedne godine. Najveće procjene iz 2012. godine za Libiju su čak 234.000 kilometara kubičnih vode u podzemlju, za Alžir čak 243.000, ali s manjom najnižom procjenom, za Sudan 150.000, za Egipat 130.000, za Čad 112.000 kilometara kubičnih.

Ovakvo stanje zapravo je logično ako se zna kakva je bila povijest područja koje danas obuhvaća pustinja Sahara. Od 20.000 godina prije Nove ere do oko 8500 prije Nove ere Sahara je također bila sušna. Bila je to posljedica ledenog doba u kojem je padalina bilo manje zbog niže prosječne temperature svijeta.

O tome svjedoče arheološki nalazi iz doline Nila, i tada jedinog doista plodnog područja tog dijela Afrike. Drevni ljudi živjeli su na uskoj prugi plodnog tla i očito su se gadno svadili, pa i tukli i ubijali oko zemljišnih sporova. A onda je ledeno doba prošlo velikim zatopljenjem i kako je ono uzelo maha, od oko 8500. do 7000. prije Nove ere u područje Sahare počeli su prodirati žestoki monsuni.

Izvor: Nature

Loading..



Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *